Povežite se sa nama

intervjui

Intervju: 'Stotine dabrova' će vas učiniti vjernicima

objavljen

on

Stotine dabrova

Filmski duo Cheslik i Tews se pokazao još jednom da ti ne treba veliki budžet napraviti magiju. Bilo da prave šale ili skrivaju broj dabrova koji su zapravo u filmu, Stotine dabrova natjerat će vas da vjerujete u njihov ćudljivi svijet.

Stotine dabrova priča epsku priču o upornom lovcu na krzno koji se bori sa stotinama dabrova. Rođeni kao oblik praktičnosti pri snimanju sa malim budžetom, jednostavni efekti dodaju bogat karakter filmu.

Sjeo sam da razgovaram s režiserom, koscenaristom i maestrom efekata Mikeom Cheslikom i koscenaristom i zvijezdom filma, Rylandom Bricksonom Coleom Tewsom, kako bismo razgovarali Stotine dabrova, DIY snimanje filmova i radost pravljenje filmova sa prijateljima.


Kelly McNeely: Vi momci imate tako jedinstven glas i viziju. I tako sam znatiželjan odakle ideja za ovaj film, i šta je inspirisalo ili uticalo na odluku da se napravi tiha fotoigra?

Mike Cheslik: Pa, na Jezero Michigan čudovište, uradili smo sekvencu efekata pred kraj koja je uglavnom bila tiha. I zaista smo uživali u tome i pomislili smo, hajde da napravimo tu vrstu efekata i fizički vođenu akcionu sekvencu, ali za cijeli film. A onda uradimo to po snijegu, jer bi samo mi i svi naši drugovi iz srednje škole željeli izaći i pucati u snijeg. I tako smo zaključili da to može razlikovati ovo na tržištu filmova. I to je bio moj stav o tome.

Ryland Brickson Cole Tews: Samo činjenica da u ovom filmu nema dijaloga, to je crno-bijeli zimski ep... Bilo je kao, pa, ako zaista želimo da se razlikujemo od svih ostalih, vjerovatno bismo to trebali napraviti. Koliko god da bude teško i strašno -

MC: I bilo je. 

RT: I apsolutno je bilo, bilo je to apsolutno jadno iskustvo, pogotovo kada je on direktor (gestovi prema Česliku). Ali to je ono što smo morali da uradimo da se razdvojimo. Mislim da smo nekako uspjeli.

KM: Definitivno sam te osjećao u svim scenama kada trčiš bos po snijegu… Ja sam u Kanadi, tako da znam bol od toga, potpuno razumijem.

RT: Upravo smo imali projekciju ovdje u Fantaziji, znali smo da će svi biti kao [zadahnuti] kad stavim noge u snijeg. Kad siđeš u, znaš, Meksiko ili Brazil. Oni su baš kao – [ravna reakcija].

KM: Moram da postavim goruće pitanje koje je svima na umu. Koliko je bilo dabrovih odijela? Koliko ste ih morali napraviti? 

MC: Pa, nismo ih mi pravili, srećom, naručili smo ih sa, u suštini, “beaver costume.com”, “mascotusa.com”... Mascot USA je sa sjedištem u Pekingu, naravno. Kada smo prve zime imali malo novca, mogli smo početi sa pet dabrova. A onda smo do druge zime skupili mnogo više novca i mogli smo imati šest dabrova. Postoji jedan snimak gde vidite svih šest.

KM: Pa, izgleda puno više od toga, tako dobro urađeno.

RT: Malo spretnosti…

KM: A vi, kako ste se našli? Imam osjećaj da ste radili zajedno dosta dugo. A šta vas je inspirisalo da se bavite filmom?

MC: Pa, upoznali smo se u srednjoj školi i znaš, samo bih rekao, Ry, hoćeš li da dođeš i igraš se u snijegu? Da li želite da izgradite snježnu tvrđavu? Da li želite da dođete da gađate grude snijega jedni na druge? Ry bi rekao: "Ne" - 

RT: Ne, igram u fudbalskom timu. Ali hvala ti.

MC: Rekao bih da li želiš da igraš Super Mario Galaxy 2, Ryland? Želiš li doći i igrati to? 

RT: A ja sam rekao, Ne, idem da se družim sa devojkama. 

MC: Rylande, da li želiš da dođeš i mi bismo mogli da nacrtamo svoje Zelda svetove? Znaš, želiš da dođeš i to uradiš?

RT: Poslednji put ne, štreberu.

MC: A onda me je ubacio u ormarić. Ali na vrhu tog ormarića je bila razglednica sa dabrom na njoj, i ona je zalepršala dolje i pala na mene, i oboje smo pogledali razglednicu na kojoj je također bilo snijega. I pogledali smo jedno u drugo i rekli, Bože, da li ti misliš ono što ja mislim?

RT: Mislio sam, da, mislim da ću se družiti sa curama, šta misliš? Dakle, da, trebalo je dugo vremena. Zajedno smo od srednje škole, samo prijatelji koji vole da rade zajedno. I to je ista stvar na Dabrovi; svi koji su igrali maskotu dabra ili druge životinje takođe su bili samo prijatelji iz osnovne škole, srednje škole, fakulteta, znate. Sjajno je imati veliku ekipu ljudi koji ti mogu pomoći, koje poznaješ cijeli život i u koje možeš stvarno vjerovati.

KM: Sada, sa Jezero Michigan čudovište i sa Stotine dabrova, postoji vrlo inventivan stil snimanja filmova. Šta vas je nagnalo da snimite, recimo, B-horor film iz 50-ih i nijemi film? Šta je inspirisalo da „uradimo ovo", jer je veoma drugačija i prilično drska. I radi odlično, tako da, bravo.

RT: sa Jezero Michigan čudovište, nismo imali novca. I tako je bilo kao, pa, ne možemo napraviti sjajan film u 4k boji. Nemamo tehnologiju. Tako da smo samo pokušali da uradimo drugi kraj spektra, pokušamo da uradimo nešto što je potpuno drugačije. Dakle, to je ono od čega je nastala 16mm crno-bela estetika.

MC: Možete napraviti efekte mnogo brže; ako je u tom izgledu, možete napraviti efekat za dva sata umjesto za dva dana. Pa onda cijeli film na neki način izrasta iz tog izgleda. A onda možete napisati nešto što je mnogo luđe, jer niste ograničeni količinom vremena za snimanje ozbiljnih efekata. Dakle, u pisanju, možete biti potpuno maštoviti.

RT: Da, jer ako možete uvjeriti publiku da se upusti u ovaj svijet u prvih minut ili dva i kaže, oh, ovo je li svijet… 

MC: Izgledaće loše. 

RT: Izgledaće loše, da (smijeh). Ali onda si ih dobio. Stotine dabrova ima preko 1500 efekata, znate, ali sada su u svetu i spremni su da prihvate ove efekte jeftinijeg izgleda. 

MC: Ali to je izraslo iz tog pogleda prema van, nije proizašlo iz strasti prema nekom određenom žanru. Iza toga nije bilo ljubavi, bio je to lukav marketing. Bilo je bukvalno kao… Jezero Michigan čudovište – u njemu je čudovište, pa ulazimo u žanrovske festivale. Piše Lake Michigan, tako da ulazimo u festivale srednjeg zapada. Stotine dabrova – nezaboravan naziv životinje. To je IP u javnom domenu. Nisam baš zainteresiran za nijemi film. Ryland nije gledao nijedan od ovih filmova o vodenim čudovištima Stvorenje iz crne lagune. Ljudi uvijek misle, „kakva pronicljiva parodija na filmove o čudovištima s kojima je Ryland snimao Jezero Michigan čudovište“, a Ryland se uvijek okreće prema meni, kao: “Nisam vidio bilo koji tog sranja”.

KM: Pa ti to izvučeš. Spomenuli ste da očigledno postoji tona snimaka efekata u filmu, koji je bio najsloženiji ili najizazovniji efekat?

MC: Stvari koje su bile fizički teške bile su ponekad vrlo lake u post produkciji, a onda su stvari koje su bile fizički lake mogle potrajati tjedan dana u postu. Ne znam... ta glupa hajka je zauvek imala efekte... (Rylandu) Šta je dobar odgovor na ovo pitanje?

RT: Pa, to nije moj odjel, Mike.

MC: Pa fizički, da se Ryland fizički spusti niz brdo sa kutijom. Njemu je tako teško, ali super je samo ga uključiti. Ali za mene, ta scena jurnjave... Jerry Kurek, jedan od naših dabrova koji igra advokata dabra – oba advokata dabra – Jerry je radio efekte za jurnjavu, a prvi prolaz je trajao više od mjesec dana, a onda sam napravio prolaz i to je bila najduža stvar, ta glupa jurnjava. I još uvijek izgleda lažno. Još uvijek nije urađeno kako treba, do trenutka kada ovo gledate, vjerovatno smo nekoliko puta podesili efekte. 

RT: To je stvar, kao da se 75-80% filma snima u sjevernom Wisconsinu, na otvorenom zimi, u šumi. Ali postoje neke stvari sa zelenim ekranom koje smo još uvijek uglavnom snimali na otvorenom s velikom zelenom ceradom vani. Ali to je ipak smiješno, jer u sceni dabrove kuće, sve je to bilo na zelenom ekranu, ali to je bilo samo u mom starom stanu gdje smo samo postavili zeleno svuda oko mog stana.

MC: Bilo je tako neimpresivno. Nije ličilo na snimanje filma.

RT: Ne, bili smo ja i Mike, i naš snimatelj Quinn [Hester] tamo otprilike tri dana – kao danima od 20 sati – samo smo snimali cijelu ovu lovu na balvan… Izgledalo je manje impresivno nego Jezero Michigan čudovište, ako je to uopšte moguće. 

MC: Nije bilo kao na filmskom setu. Ni u jednom trenutku nije izgledalo kao filmski set. Nismo čak ni snimali film, mi smo prikupljali sredstva za ove kompozicije nakon efekata. U redu, imam odgovor. Najteži pojedinačni udarac je onaj glupi koji se ni ne nasmeje, gde se on prevrće unazad i pada na led. Voda se pretvorila u led i on slijeće na led. Da li se sećate toga? Nakon što skoči? Ako je ovo nekome interesantno, to je bio najteži pogodak. 

KM: Postoje li još neki žanrovi kojima biste se željeli baviti? Znam da je ovo proizašlo iz prednosti što je to bio film o čudovištima u B stilu i nijemi film. Postoje li neki drugi žanrovi koje biste željeli isprobati sljedeći?

MC: Da, definitivno postoje. Više razmišljamo o filmovima o borbi. 

KM: Sjajno.

RT: Kao što Mike kaže, u sljedećem ćemo vjerovatno imati mnogo više Kung Fua.

MC: Da li ste primetili da kada ga gledate, kažete: „Ovo je u redu. Ali gdje je Kung Fu?”

KM: Primijetio sam mnogo zaista sjajnih borbenih koreografija pred kraj, kada radiš cijeli dio u brani dabrova. To je bio koreo borbe A+.

RT: Da, naš koreograf borbe John Truei, on je sjajan čovjek. On je takođe užasan čovek. 

MC: Trebalo bi da ga probudimo. Samo uzmi laptop. Onesvijestio se negdje na kauču.

RT: Shvatili smo kada smo pucali Stotine dabrova, zaista je zabavno snimati scene borbe sa prijateljima. Mislim da je to bilo najzabavnije na setu, bilo je da imamo sve naše prijatelje u kostimima dabra, a mi da koreografiramo scenu borbe. To je bilo tako zabavno. 

Zato što je tada, baš kao i ostatak filma – ovo je zapravo bilo jako dobro za moral – svaki dan nakon snimanja, Mike bi uvlačio snimak u montažu i samo počeo montirati, tako da je bilo dobro vidjeti ga iste večeri. Dakle, svi pijemo pivo, znate, dobro se zabavljamo, a onda Mike počne grubo editirati ili bilo šta drugo i onda samo možete vidjeti iz prve ruke, kao, "oh to je šta smo uradili danas. U redu, sada shvatam”. Mogu vidjeti odakle Mike dolazi, mogu vidjeti njegovu viziju, u redu, mislim da ću ostati u šumi još jedan dan.

MC: Da, pomaže ti da dobiješ povjerenje svog tima, da im pokažeš šta smjeraš, jer inače je to tako glup osjećaj.

KM: Kada se svađate i u suštini svaki pogodak ima tu ogromnu prašinu...

MC: Trebali bismo probuditi Johna. To bi bilo stvarno smiješno. 

RT: (Smijeh) Hajde da to ne radimo.

MC:  Tako bi John rekao, "daj mi tu toplinu!", i ono što on misli je da staviš puno pudera za bebe na stvar koja će biti pogođena, a onda kao da svaki udarac ekran postaje bijeli, jer je tako stavio mnogo bebi pudera u…

RT: To je stari trik iz Hong Konga iz 80-ih, gdje svaki udar imate neku vrstu pudera za bebe ili nešto slično… to mu samo daje taj lijep kvalitet. Ne znam kako biste to nazvali? 

KM: Daje mu onu “POW” kvalitetu...

RT: Da da.

KM: Mnogo me podsjeća na, neustrašiva hijena, Pola vekne Kung Fua, oni vrlo rani filmovi Jackie Chana. Fantastično je. Šta je sledeće za vas? Izvan Kung Fu filma pun nade…

MC: Idemo po zemlji, možete nas pratiti @HundredsofBeavers na Instagramu, i doći u grad blizu vas, a vjerovatno i VOD u isto vrijeme. To se dešava kasnije, ali upravo sada radimo na festivalu i možete pratiti gdje smo. A ako odete na projekciju, možda će se pojaviti dabar.

Ako ste zainteresovani da saznate više o Stotine Dabrovi, možete pročitati moje kompletna recenzija filma ovdje.

Poslušajte 'Eye On Horror podcast'

Poslušajte 'Eye On Horror podcast'

Klikni za komentar

Za objavu komentara morate biti prijavljeni Ulogovati se

Ostavite odgovor

intervjui

Tara Lee govori o novom VR hororu “The Faceless Lady” [Intervju]

objavljen

on

Prva ikad skriptovana VR serija konačno je na nama. The Faceless Lady je najnovija horor serija koju nam je donijela Crypt TV, ShinAwiL, i sam majstor krvarenja, Eli Roth (Groznica). The Faceless Lady ima za cilj da revolucioniše svet zabave kao mi to znamo.

The Faceless Lady je moderan pogled na komad klasičnog irskog folklora. Serija je brutalna i krvava vožnja usredsređena na moć ljubavi. Ili bolje rečeno, kletva ljubavi bi mogla biti prikladniji prikaz ovog psihološkog trilera. Sinopsis možete pročitati u nastavku.

The Faceless Lady

"Zakoračite u dvorac Kilolc, veličanstvenu kamenu tvrđavu duboko u irskom selu i dom zloglasne 'Lady bez lica', tragičnog duha osuđenog da vječno šeta raspadnutim imanjem. Ali njena priča je daleko od kraja, jer će tri mlada para uskoro otkriti. Privučeni u dvorac od strane njegovog misterioznog vlasnika, došli su da se takmiče u istorijskim Igrama. Pobjednik će naslijediti zamak Kilolc, i sve što se nalazi u njemu... i žive i mrtve."

The Faceless Lady

The Faceless Lady premijerno prikazan 4. aprila i sastojat će se od šest zastrašujućih 3d epizoda. Ljubitelji horora mogu se obratiti Meta Quest TV za gledanje epizoda u VR ili Facebook Crypt TV-a stranicu za prikaz prve dvije epizode u standardnom formatu. Imali smo sreće da sjednemo s kraljicom vriska koja se diže Tara Lee (Podrum) da razgovaramo o emisiji.

Tara Lee

iHorror: Kako je kreirati prvu ikad skriptovanu VR emisiju?

Tara: Čast mi je. Glumci i ekipa su se cijelo vrijeme osjećali kao da smo dio nečega zaista posebnog. Bilo je tako povezujuće iskustvo to učiniti i znati da ste vi prvi ljudi koji su to učinili.

Tim koji stoji iza toga ima toliko istorije i toliko fantastičnog posla da ih podrži, tako da znate da se možete osloniti na njih. Ali to je kao da s njima idete na neistraženu teritoriju. To je bilo zaista uzbudljivo.

Bilo je zaista ambiciozno. Nismo imali puno vremena… stvarno morate da se nosite sa udarcima.

Mislite li da će ovo postati nova verzija zabave?

Mislim da će to definitivno postati nova verzija [zabave]. Ako možemo imati što više različitih načina gledanja ili doživljavanja televizijske serije, onda fantastično. Da li mislim da će preuzeti i iskorijeniti gledanje stvari u 2d, vjerovatno ne. Ali mislim da to ljudima daje mogućnost da dožive nešto i budu uronjeni u nešto.

Zaista radi, posebno za žanrove kao što je horor... gdje želite da vam nešto pada. Ali mislim da je ovo definitivno budućnost i da vidim da se prave još ovakve stvari.

Da li vam je bilo važno donijeti dio irskog folklora na ekran? Jeste li već bili upoznati sa pričom?

Čuo sam ovu priču kao klinac. Ima nešto u tome kada napustiš mesto odakle si, odjednom postaneš tako ponosan na to. Mislim da sam priliku da snimim američku seriju u Irskoj… da ispričam priču koju sam čuo dok sam tamo odrastala, bio zaista ponosan.

Irski folklor je poznat u cijelom svijetu jer je Irska zemlja iz bajke. To što mogu da kažem u žanru, sa tako kul kreativnim timom, čini me ponosnim.

Da li je horor vaš omiljeni žanr? Možemo li očekivati ​​da ćemo vas vidjeti u još ovih uloga?

Imam zanimljivu istoriju sa užasom. Kada sam bio klinac [moj tata] me je natjerao da gledam Stephen Kings IT sa sedam godina i to me je traumatiziralo. Bio sam kao da je to to, ne gledam horore, ne radim horore, to jednostavno nisam ja.

Snimajući horore, bio sam primoran da ih gledam… Kada odlučim da gledam ove [filmove], ovo su tako nevjerovatan žanr. Rekao bih da su ovo, ruku na srce, jedan od mojih omiljenih žanrova. I jedan od mojih omiljenih žanrova za snimanje jer su tako zabavni.

Dali ste intervju za Red Carpet u kojem ste izjavili da „Nema srca u Holivudu. "

Uradili ste svoje istraživanje, sviđa mi se.

Izjavili ste i da više volite indie filmove jer tu nalazite srce. Je li to još uvijek slučaj?

Rekao bih 98% vremena, da. Volim indie filmove; moje srce je u indie filmovima. Da li to znači da bih je odbio da mi je ponuđena uloga superheroja? Apsolutno ne, molim vas dajte me kao superheroja.

Postoje neki holivudski filmovi koje apsolutno obožavam, ali za mene postoji nešto tako romantično u snimanju indie filma. Zato što je to tako teško… to je obično ljubavni rad za reditelje i pisce. Znajući sve što je u tome, osjećam se malo drugačije u vezi s njima.

Publika može uhvatiti Tara Lee in The Faceless Lady od sada Meta quest i Facebook Crypt TV-a stranica. Obavezno pogledajte trejler u nastavku.

Poslušajte 'Eye On Horror podcast'

Poslušajte 'Eye On Horror podcast'

Nastavi čitati

intervjui

[Intervju] Reditelj i pisac Bo Mirhosseni i zvijezda Jackie Cruz razgovaraju – 'Historija zla'.

objavljen

on

Shudder's Istorija zla odvija se kao natprirodni horor triler ispunjen jezivom atmosferom i jezivom vibracijom. Smješten u ne tako daleku budućnost, u glavnim ulogama filma su Paul Wesley i Jackie Cruz.

Mirhosseni je iskusni reditelj s portfoliom prepunom muzičkih spotova koje je vodio za poznate umjetnike kao što su Mac Miller, Disclosure i Kehlani. S obzirom na njegov impresivan debi sa Istorija zla, očekujem da će njegovi naredni filmovi, posebno ako se bave horor žanrom, biti podjednako, ako ne i uvjerljiviji. Istražiti Istorija zla on jeza i razmislite o tome da ga dodate na svoju listu za gledanje za jezivo iskustvo trilera.

Sinopsis: Rat i korupcija muče Ameriku i pretvaraju je u policijsku državu. Član otpora, Alegre Dyer, bježi iz političkog zatvora i ponovo se ujedinjuje sa svojim mužem i kćerkom. Porodica, u bijegu, nalazi se u sigurnoj kući sa zlom prošlošću.

Intervju – režiser/scenarist Bo Mirhosseni i zvijezda Jackie Cruz
Istorija zla – Nema dostupno na jeza

Scenarista i režiser: Bo Mirhosseni

uloge: Paul Wesley, Jackie Cruz, Murphee Bloom, Rhonda Johnsson Dents

žanr: užas

Jezik: engleski

runtime: 98 min

O Shudderu

AMC Networks' Shudder je vrhunska video usluga za striming, super-servis članova sa najboljim izborom žanrovske zabave, koja pokriva horore, trilere i natprirodno. Shudderova proširena biblioteka filmova, TV serija i originalnog sadržaja dostupna je na većini uređaja za striming u SAD-u, Kanadi, Velikoj Britaniji, Irskoj, Australiji i Novom Zelandu. U posljednjih nekoliko godina, Shudder je upoznao publiku sa revolucionarnim i hvaljenim filmovima, uključujući HOST Roba Savagea, LA LLORONA Jayroa Bustamantea, MAD GOD Phila Tippetta, Osvetu Coralie Fargeat, SATAN'S SLAVERI Jokoa Anwara, SATAN'S SLAVES Joko Anwara, Scare Josh Rubena K'MANK-a, Eduarda Rubena KAJNA SPEAK NO EVIL Christiana Tafdrupa, Watcher Chloe Okuno, WHEN EVIL LURKS Demiána Rugne i najnovija u V/H/S filmskoj antologijskoj franšizi, kao i omiljena TV serija DRAGULA BRAĆE BOULET, C. THE BOULET BROTHERS, Greg Nicotero i C THE POSLJEDNJI DRIVE-IN SA JOE BOB BRIGGSOM

Poslušajte 'Eye On Horror podcast'

Poslušajte 'Eye On Horror podcast'

Nastavi čitati

intervjui

Reditelj 'MONOLITH' Matt Vesely o stvaranju naučno-fantastičnog trilera – danas na Prime Videou [Intervju]

objavljen

on

MONOLIT, novi sci-fi triler u kojem glumi Lily Sullivan (Evil Dead Rise) stiže u bioskope i VOD 16. februara! Scenario Lucy Campbell, a režirao Matt Vesely, film je snimljen na jednoj lokaciji, a glumi samo jedna osoba. Lily Sullivan. Ovo u osnovi stavlja cijeli film na njena leđa, ali nakon Evil Dead Rise, mislim da je dorasla zadatku! 

 Nedavno smo imali priliku razgovarati sa Mattom Veselyjem o režiji filma i izazovima koji stoje iza njegovog stvaranja! Pročitajte naš intervju nakon trejlera u nastavku:

Monolith Službena prikolica

iHorror: Matt, hvala na vašem vremenu! Htjeli smo razgovarati o vašem novom filmu, MONOLITH. Šta nam možete reći, a da ne pokvarite previše? 

Matt Vesely: MONOLITH je naučno-fantastični triler o podkasteru, osramoćenoj novinarki koja je radila za veliku novinsku kuću i nedavno joj je oduzet posao jer se neetički ponašala. Dakle, ona se povukla u roditeljski dom i pokrenula ovakvu vrstu klikova, misteriozni podcast kako bi pokušala da se vrati do nekog kredibiliteta. Ona prima čudan email, anonimni email, koji joj samo daje broj telefona i ime žene i kaže, crna cigla. 

Ona završava u ovoj čudnoj zečjoj rupi, otkrivajući ove čudne, vanzemaljske artefakte koji se pojavljuju širom svijeta i počinje se gubiti u ovoj možda istinitoj priči o invaziji vanzemaljaca. Pretpostavljam da je udica filma to što je na ekranu samo jedan glumac. Lily Sullivan. Sve je ispričano kroz njenu perspektivu, kroz razgovore sa ljudima telefonom, mnoštvo intervjua koji se kriju u ovoj raskošnoj, modernoj kući u prelepom Adelaide Hillsu. Nekako jeziva epizoda Dosijea X, jedna osoba.

Direktor Matt Vesely

Kako je bilo raditi sa Lily Sullivan?

Ona je briljantna! Upravo je izašla iz Evil Dead. Još nije izašao, ali su ga ubili. Ona je u naš film unijela mnogo te fizičke energije iz Evil Dead-a, iako je vrlo ograničen. Voli da radi iznutra i stvara pravi adrenalin. Čak i prije nego što napravi scenu, radit će sklekove prije snimanja kako bi pokušala izgraditi adrenalin. Zaista je zabavno i zanimljivo gledati. Ona je jednostavno super prizemljena. Nismo je išli na audiciju jer smo poznavali njen rad. Ona je izuzetno talentovana i ima neverovatan glas, što je odlično za podkastera. Upravo smo razgovarali s njom na Zoomu da vidimo hoće li biti spremna za snimanje manjeg filma. Ona je sada kao jedna od naših drugarica. 

Lily Sullivan unutra Evil Dead Rise

Kako je bilo snimati film koji je toliko zatvoren? 

Na neki način, to je prilično oslobađajuće. Očigledno, izazov je pronaći načine da ga učinite uzbudljivim i učinite da se mijenja i raste kroz film. Snimatelj, Mike Tessari i ja, razbili smo film na jasna poglavlja i imali zaista jasna vizuelna pravila. Kao i na početku filma, nema slike tri-četiri minuta. Samo je crno, onda vidimo Lily. Postoje jasna pravila, tako da osjećate kako prostor i vizualni jezik filma raste i mijenja se kako biste se osjećali kao da idete na ovu bioskopsku vožnju, kao i na intelektualnu audio vožnju. 

Dakle, ima mnogo takvih izazova. Na drugi način, to je moj prvi igrani film, jedan glumac, jedna lokacija, stvarno si fokusiran. Ne morate se previše raširiti. To je zaista zatvoren način rada. Svaki izbor se odnosi na to kako učiniti da ta osoba izgleda na ekranu. Na neki način, to je san. Vi ste samo kreativni, nikada se ne borite samo za snimanje filma, on je čisto kreativan. 

Dakle, na neki način je to bila gotovo prednost nego nedostatak?

Upravo tako, i to je uvijek bila teorija filma. Film je razvijen kroz proces Film Lab ovdje u Južnoj Australiji pod nazivom The Film Lab New Voices Program. Ideja je bila da smo ušli kao tim, ušli smo sa spisateljicom Lucy Campbell i producenticom Bettinom Hamilton, i otišli smo u ovu laboratoriju godinu dana i vi razvijate scenarij od temelja za fiksni budžet. Ako budeš uspješan, dobićeš novac da snimiš taj film. Dakle, ideja je uvijek bila da se smisli nešto što bi nahranilo taj budžet, i skoro bilo bolje za njega. 

Da možete reći jednu stvar o filmu, nešto što želite da ljudi znaju, šta bi to bilo?

To je zaista uzbudljiv način da se gleda naučnofantastični misterij i činjenica da je to Lily Sullivan, a ona je samo briljantna, harizmatična sila na ekranu. Volećeš da provedeš 90 minuta pomalo silazeći s njom, mislim. Druga stvar je da je to stvarno eskalira. Oseća se veoma ograničeno i ima neku vrstu sporog sagorevanja, ali ide negde. Drži se toga. 

Pošto je ovo vaša prva karakteristika, recite nam nešto o sebi. Odakle si, kakvi su ti planovi? 

Ja sam iz Adelaidea, Južna Australija. Verovatno je veličine Feniksa, veličine grada. Mi smo oko sat vremena leta zapadno od Melburna. Radim ovdje neko vrijeme. Uglavnom sam radio na razvoju scenarija za televiziju, zadnjih 19 godina. Uvek sam voleo naučnu fantastiku i horore. stranac je moj omiljeni film svih vremena. 

Napravio sam nekoliko kratkih filmova, i oni su sci-fi kratki, ali su više komedija. Ovo je bila prilika da uđemo u strašnije stvari. Shvatio sam da je to sve do čega mi je stalo. Bilo je to kao povratak kući. Paradoksalno je bilo mnogo zabavnije pokušavati biti zastrašujući nego pokušavati biti smiješan, što je bolno i jadno. Možete biti hrabriji i straniji, i jednostavno se užasnuti. Apsolutno mi se svidjelo. 

Dakle, samo razvijamo još stvari. U ovom trenutku tim razvija još jedan, svojevrsni, kosmički horor koji je u svojim ranim danima. Upravo sam završio scenario za mračni Lovecraftov horor film. Trenutno je vrijeme pisanja i nadamo se da ćemo krenuti u sljedeći film. I dalje radim na televiziji. Pisao sam pilote i ostalo. To je stalna trka u industriji, ali nadamo se da ćemo se uskoro vratiti sa još jednim filmom Monolith tima. Vratit ćemo Lily, cijelu posadu. 

Sjajno. Zaista cijenimo vaše vrijeme, Matt. Svakako ćemo paziti na vas i vaše buduće poduhvate! 

Monolit možete pogledati u kinima i dalje Prime Video 16. februar! Ljubaznošću Well Go USA! 

Poslušajte 'Eye On Horror podcast'

Poslušajte 'Eye On Horror podcast'

Nastavi čitati