Povežite se sa nama

filmovi

Intervju: 'Ti nisi moja majka' Scenarista/rediteljka Kate Dolan

objavljen

on

Ti nisi moja majka

Igrani filmski debi Kate Dolan Ti nisi moja majka je uvjerljiv pogled na folklor mjenjača. Film pomjera tipični fokus legende sa paranoičnog roditelja na zabrinuto dijete, čiji strah od njene majke koja se stalno mijenja raste iz dana u dan. Pokrenut snažnim izvedbama talentirane glumačke ekipe i oštrim slikama koje daju sumornu i sumornu sliku, film se istakao kao jedan od mojih ličnih favorita sa Međunarodnog filmskog festivala u Torontu 2021. (pročitajte moju cjelovitu recenziju ovdje).

Imao sam priliku sjesti s Dolan da razgovaramo o njenom filmu i folkloru iza njega.  

Kelly McNeely: Filmovi poput Rupa u zemlji i Noć vještica također sadrži mitologiju mjenjača u irskom folkloru, ali se više fokusiraju na to da je dijete mjenjač. Zaista volim to Ti nisi moja majka ima ugao roditelja kao opasnost, a ne protagonista. Možete li malo reći o toj odluci i otkud ta ideja? 

Kate Dolan: Da, definitivno. Mislim, kao što znate, tradicionalna mitologija mjenjača u irskom folkloru je da priče koje više čujete su da se beba zamjenjuje za nešto drugo. I to je uvijek tako. I to je također u skandinavskoj mitologiji, imaju mjenjice i obično su to bebe. Ali zapravo postoji mnogo priča u stvarnom životu – u istoriji Irske – o ljudima koji su čuli ove priče o mjenjačima i vilama i vjerovali da su članovi njihove porodice nešto drugo. 

Dakle, zapravo je bilo mnogo izvještaja o odraslim ljudima koji su vjerovali da su njihovi muževi, žene, braća, sestre, koji su bili odrasli, zamijenjeni dvojnikom – mjenjicom ili nečim drugim, poput vila. A posebno, postoji jedna priča o ženi po imenu Bridget Clary iz 1895. koja je zaista privukla moju pažnju, a govori o ovoj ženi koja – očigledno sada misle da je upravo imala grip – ali njen muž je mislio da je mjenjica i spalio ju je u požar u njihovoj kući. Ona je ubijena, a on uhapšen. Ali on je rekao da veruje da je ona menjačica, što me je zaista zaintrigiralo jer je to bila samo ta dvosmislena ideja, da li je on to zaista mislio? Ili se šta još tamo dešavalo? 

I samo na neki način ta dvosmislenost šta je stvarno, a šta nije stvarno, i nepoznatost svega toga. Tako da me to baš nekako zaintrigiralo. Dakle, da, to je bilo nešto što nisam zaista vidio prije, i želio sam ispričati priču o mentalnoj bolesti i porodici, i nekome punoljetnosti u porodici u kojoj se to dešava. I takva vrsta mitologije je bila pravi način da se ispriča ta priča. I zato što su postojale te paralele sa mentalnim bolestima i folklorom i ljudi koji su verovali da su njihovi rođaci koji su verovatno mentalno bolesni bili mjenjici, i tako nešto. Tako da sam se osjećao kao pravi način da se ispriča priča.

Kelly McNeely: Zaista volim ponovo, sa Angelinom depresijom, i postoji neka vrsta odnosa između Chara i Angele, taj osjećaj dužnosti i odgovornosti koji dolazi u odnosu roditelj-dijete. I zanimljivo je da je to nekako preokrenuto između Chara i Angele, gdje je dužnost i odgovornost. Možete li malo i o tome? 

Kate Dolan: Da, definitivno, mislim da smo htjeli da ispričamo priču o traumi i porodici i kako se to vraća na porodicu. Događaji koji su se desili u prošlosti uvijek se nekako vrate da vas progone. A posebno kao generacija koja postaje punoljetna, to je svojevrsno vrijeme kada je Char u godinama kada počinje da saznaje stvari o svojoj porodici. I mislim da smo svi nekako dostigli ono doba kada si prestao da budeš dete, i nisi sasvim odrastao, ali ti je na neki način data mnogo više odgovornosti u smislu emocionalne odgovornosti, i druge vrste više domaće odgovornosti, takve stvari. 

Dakle, samo pokušavam uhvatiti trenutak u tome – posebno kada neko postaje punoljetan – gdje imate roditelja koji je psihički ili fizički bolestan, a vi ste na neki način postali skrbnik, jer nema ko drugi da to učini umjesto njih. I težina tog tereta i te vrste odgovornosti, i koliko to može biti strašno i koliko izolovano. Dakle, to je bilo nešto što smo zaista željeli snimiti.

I onda da, pretpostavljam da postoji neka vrsta predaje štafete – od bake do Chara – tokom filma da je onda na kraju Char nekako gotovo zaštitnik porodice. Ona na neki način ima obavezu da bude tu sledeći put kada se desi nešto strašno, znaš na šta mislim? Radilo se o tome i samo na neki način pokušavao da to uhvati.

Kelly McNeely: Primetio sam da je tema konja u toku na slikama, postoji li poseban razlog za to?

Kate Dolan: U irskom folkloru imamo ovaj drugi svijet koji je naseljen Aos sí, koje su u osnovi vile – u nedostatku bolje riječi – ali nije kao da su kao vile Zvončica. Teško je koristiti riječ vile da ih zumirate i snimite, jer u osnovi postoji mnoštvo različitih klasifikacija njih. Banshee je tehnički dio Aos sí takođe. Dakle, ona je vila iz te vilinske rase, a onda postoji jedno stvorenje – neka vrsta lika u tom folkloru – zvano Puca, koje se uglavnom manifestuje kao crni konj koji će vam preći put kada putujete kući, ili vi Pokušavam da se vratim kući, a to je u suštini loš znak. Ako mu dozvolite da vas hipnotiše i privuče, odvešće vas na drugi svet i odvesti vas od sveta u kojem sada živite. Može se manifestirati kao konj, ili crni zec, ili njegova vlastita vrsta manifestacije, koja nije mnogo opisana, ali je zamišljena da bude vrlo zastrašujuća. 

Tako da smo želeli da to uključimo, ali i film je očigledno veoma dablinski film, kao što je Severni Dablin, odakle sam ja. I iako je blizu grada, ima mnogo stambenih naselja u kojima će ljudi imati konje vezane u zelenilu. I tako je to bio i dio pejzaža Dablina, ali osjećao se kao da folklor krvari u svakodnevicu. 

Kelly McNeely: Jasno je da postoji interesovanje za folklor i vile, da li je to nešto što vas je oduvek zanimalo ili je to proizašlo iz istraživanja za ovaj film? 

Kate Dolan: Oh, da, oduvijek me to zaista zanima. Znate, mislim da vam se – kao Ircu – uvijek pričaju priče iz vremena kad ste bili dijete. Dakle, imate ogromno znanje o raznim mitovima i legendama i drugom svijetu i svim tim vrstama likova naseljenih od malih nogu. Tako da uvijek znate, i često vam se govori kao da je istina. Moja baka je imala vilinski prsten u svojoj bašti – što je pečurke u kolutići, što se nekako prirodno dešava – i ja i moja sestrična smo ih jednog dana brali, a ona je rekla: „Ne možeš to! To je vilinski prsten, vile će doći na tebe ako to uradiš.” I to je kao kapija u njihov svijet, i sve vam se kaže kao da je stvarno. I onda, kako sam ostario, bio sam kao da sam više istraživao i čitao o stvarnom svjetskom utjecaju folklora, i učeći priče poput onoga u šta su ljudi vjerovali i zašto su to mislili, i više paganskih – stvarnih paganskih – rituala i tradicije koje su tada bile skoro više nalik na religiju, pretpostavljam. I sve je to bilo zaista fascinantno. Dakle, film mi je omogućio da ga istražujem dublje nego što sam ranije imao, ali definitivno sam ga uvijek imao nekako u prvom planu.

Kelly McNeely: A ima li još nekih folklornih priča koje biste željeli malo proučiti za budući film? 

Kate Dolan: Da, mislim, ima ih toliko. Banshee je vrlo ikoničan lik. Ali mislim da ona nije baš zla, mislim da je ne možete učiniti antagonistom jer je ona samo predznak smrti. Dakle, samo je čujete kako vrišti i to znači da će neko u vašem domaćinstvu umrijeti te noći. I tako da, volio bih se u nekom trenutku pozabaviti Bansheejem, ali teško ga je razbiti. Ali postoji i legenda koja se zove Djeca Lira, koji je u osnovi o ovom kralju koji se ženi novom kraljicom, a ona ne voli njegovu djecu. I ona ih pretvara u labudove, i oni su zarobljeni kao labudovi na jezeru stotinama godina. Kralj je razoren i slomljenog srca, i na kraju se vraćaju, ali to je zaista čudna i neobična legenda o Irskoj, koja je i vrlo vizuelno kultna. Dakle, ima ih mnogo. Morat ću snimiti mnogo filmova.

Kelly McNeely: Šta vas je zainteresovalo da postanete filmski stvaralac? Šta vas je inspirisalo na taj korak?

Kate Dolan: Hm, ne znam. To je samo nešto što je oduvek bilo u mom DNK. Odrastao sam sa mamom. Ona je bila samohrana majka i neko vreme smo živeli sa mojom bakom dok sam ja bio klinac, i obe – moja baka i moja majka – bile su jako zaljubljene u film i volele su da gledaju filmove. Moja baka je imala enciklopedijsko znanje o svim vrstama starih holivudskih filmskih zvijezda i slično. 

Uvijek bismo samo stalno gledali filmove. I mislim da je to samo nekako pokrenulo nešto u meni, da sam jednostavno zavoleo medij i taj način pripovedanja. A onda je nažalost – na očaj moje majke – na neki način zasadila sjeme, a onda ga nisam pustila i jednostavno održala ovaj san živim. I sada vidi da se to nekako isplatilo, ali neko vrijeme je razmišljala, zašto se jednostavno ne baviš medicinom ili pravom ili tako nečim? [smijeh]

Kelly McNeely: Da li je i tvoja mama fan horora? 

Kate Dolan: No ne baš. Ali ona nije gadljiva. Smiješno je. Jednostavno ne bi tražila da to sada gleda. Ne bi baš voljela da gleda horore, boji ih se. Ali znaš, ona ima pomalo čudan ukus. Mislim da je njen omiljeni film Bladerunner. Dakle, nije krotka i blaga, voli nešto čudnije, ali horor filmove, direktne horore, ona ih baš i ne voli jer se previše uplaši. Ali joj se svidjelo Ti nisi moja majka. Tako da imam majčino odobrenje. To je kao, to je otprilike 50%, nije me briga šta će kritičari reći nakon toga. [smijeh]

Kelly McNeely: Šta vas je zainteresovalo za horor? 

Kate Dolan: Da, ne znam. To je jedna od onih stvari koje sam se uvijek pitao i pokušavao sam je ući u trag. Ali mislim da sam upravo imao urođenu ljubav prema svemu čudnom i sablasnom. Da li znate šta mislim? Kao klinac, volio sam Noć vještica, brojila bih dane do Noći vještica, više nego Božić. I volio sam sve zastrašujuće. Pročitao sam sve knjige Goosebumps, a onda sam diplomirao kod Stephena Kinga. Ne znam odakle je, jednostavno mi se svidjelo. I znate, očito sam još uvijek veliki obožavatelj horora i bilo čega u horor prostoru, bilo da su to romani, film, TV, šta god da je, konzumiram koliko god mogu. 

Kelly McNeely: Šta je sljedeće za vas? Ako postoji nešto o čemu biste mogli razgovarati? 

Kate Dolan: Da, imam dva projekta u razvoju u Irskoj, jedan od njih je da je scenario skoro gotov. Dakle, um, možda bi bilo koji od njih mogao ići sljedeći. To su i horor projekti, horor igrani filmovi. Nikad se ne zna, kao režiser horor filmova uopšte morate imati puno lonaca na ključu, ali ja uvek imam gomilu stvari koje jednostavno kuvam, i morate da vidite šta će sledeće iskrsnuti, ali ja mislim da je horor prostor sigurno u doglednoj budućnosti, tako da se ne upuštam u bilo kakve rom-kome, ili bilo šta slično.

Kelly McNeely: Spomenuli ste da konzumirate dosta žanra. Imate li nešto što ste čitali ili gledali u posljednje vrijeme, a što vam se jednostavno svidjelo? 

Kate Dolan: Da, stvarno sam voleo Ponoćna misa. Ja sam irskog katoličkog odgoja, tako da je to nekako uticalo na dublju vrstu PTSP-a. Mislio sam, oh, ići na misu, užasno! [smijeh]

Ali čitao sam Knjigu o nesrećama Chucka Wendiga tokom leta ovamo i mislio sam da je to stvarno super. To je zaista zanimljiva knjiga, stvarno nekako nadrealna i jako zabavna. Zaista želim da idem da vidim X. Mogla bih to večeras pogledati u bioskop. volim Teksas Chainsaw Massacre, a ljudi kažu da je to nešto kao nezvanično Teksaška motorna pila film.

Kelly McNeely: A ovo je vrlo kliše pitanje. Ali koji je vaš omiljeni strašni film? 

Kate Dolan: The Exorcist bio je kao, vjerovatno film koji me najviše uplašio kada sam ga pogledao, zbog irske katoličke krivice, vjerovatno, kao i kao strah da ćeš biti opsjednut od đavola ili tako nešto. Ali volim neku vrstu horora kampa, kao Scream i Scream 2. Ja bih ponovo pogledao Scream iznova i iznova i iznova, jer je to kao film o udobnosti. Neke filmove volim, ali ti si kao, ne mogu to sada gledati. Ali mislim da Scream filmove, mogu gledati bilo kada i biću raspoložen za to.

 

Ti nisi moja majka sada je dostupan u kinima i na VOD-u. U nastavku možete pogledati trejler!

Poslušajte 'Eye On Horror podcast'

Poslušajte 'Eye On Horror podcast'

Klikni za komentar

Za objavu komentara morate biti prijavljeni Ulogovati se

Ostavite odgovor

urednički

Da ili ne: Šta je dobro, a šta loše u hororu ove nedelje

objavljen

on

Horor filmovi

Dobrodošli u Yay or Nay sedmični mini post o onome što mislim da su dobre i loše vijesti u horor zajednici napisan u malim komadima. 

strelica:

Mike flanagan govoreći o režiji sljedećeg poglavlja Exorcist trilogija. To bi moglo značiti da je vidio posljednjeg i shvatio da su ostala dva i ako nešto uradi dobro, to će izvući priču. 

strelica:

Do objava novog filma zasnovanog na IP-u Mickey vs Winnie. Zabavno je čitati komične vruće snimke ljudi koji još nisu ni pogledali film.

ne:

novi Lica smrti ponovno pokretanje dobija an R ocjena. Nije baš pošteno – Gen-Z bi trebao dobiti verziju bez ocjene kao prethodne generacije kako bi mogli preispitivati ​​svoju smrtnost kao i mi ostali. 

strelica:

Russell Crowe radi još jedan film o posjedovanju. Ubrzo postaje još jedan Nic Cage govoreći "da" svakom scenariju, vraćajući magiju B-filmovima i više novca u VOD. 

ne:

Stavljanje Vrana ponovo u bioskopima za svoje 30th godišnjica. Ponovno puštanje klasičnih filmova u kino kako bi se proslavila prekretnica je sasvim u redu, ali ako je glavni glumac u tom filmu ubijen na setu zbog zanemarivanja, to je najgore vrste hvatanja novca. 

Vrana
Poslušajte 'Eye On Horror podcast'

Poslušajte 'Eye On Horror podcast'

Nastavi čitati

liste

Najtraženiji besplatni horor/akcioni filmovi na Tubiju ove sedmice

objavljen

on

Besplatni streaming servis Tubi je odlično mjesto za skrolovanje kada niste sigurni šta da gledate. Oni nisu sponzorisani niti povezani sa njima iHorror. Ipak, zaista cijenimo njihovu biblioteku jer je tako robusna i ima mnogo opskurnih horor filmova toliko rijetkih da ih ne možete pronaći nigdje u divljini osim, ako imate sreće, u vlažnoj kartonskoj kutiji na rasprodaji u dvorištu. Osim Tubija, gdje ćeš još naći Nightwish (1990), Spookies (1986), ili Moć (1984.)?

Pogledamo najviše pretraživali horor naslove na platforma ove sedmice, nadamo se, da vam uštedim malo vremena u nastojanju da nađete nešto besplatno za gledanje na Tubiju.

Zanimljivo je da se na vrhu liste nalazi jedan od najpolarizirajućih nastavaka ikada napravljenih, ponovno pokretanje Ghostbustersa predvođenih ženama iz 2016. Možda su gledaoci vidjeli najnoviji nastavak Frozen Empire i znatiželjni su za ovu anomaliju franšize. Biće im drago da znaju da nije tako loše kao što neki misle i da je na mestima zaista smešno.

Zato pogledajte donju listu i recite nam da li ste zainteresovani za neki od njih ovog vikenda.

1. Isterivači duhova (2016)

Progonitelji duhova (2016)

Invazija sa drugog svijeta na New York okuplja par zaljubljenika u paranormalne entuzijaste, nuklearnog inženjera i radnika podzemne željeznice za bitku. Invazija s drugog svijeta na New York okuplja par zaljubljenika u paranormalno stanje prepunih protona, nuklearnog inženjera i podzemnu željeznicu radnik za bitku.

2. Divljanje

Kada grupa životinja postane opaka nakon što genetski eksperiment pođe po zlu, primatolog mora pronaći protuotrov da spriječi globalnu katastrofu.

3. The Conjuring The Devil me je natjerao na to

Istraživači paranormalnog Ed i Lorraine Warren otkrivaju okultnu zavjeru dok pomažu optuženom da tvrdi da ga je demon natjerao da počini ubistvo.

4. Terifier 2

Nakon što ga je vaskrsao zlokobni entitet, Art klovn se vraća u okrug Majls, gde čekaju njegove sledeće žrtve, tinejdžerka i njen brat.

5. Ne diši

Grupa tinejdžera provaljuje u kuću slijepog čovjeka, misleći da će se izvući sa savršenim zločinom, ali jednom unutra dobiti više nego što su očekivali.

6. Prizivanje 2

U jednoj od svojih najstrašnijih paranormalnih istraga, Lorraine i Ed Warren pomažu samohranoj majci četvero djece u kući koju haraju zlokobni duhovi.

7. Dječja igra (1988.)

Umirući serijski ubica koristi vudu da prenese svoju dušu u Chucky lutku koja završava u rukama dječaka koji bi mogao biti sljedeća žrtva lutke.

8. Jeepers Creepers 2

Kada im se autobus pokvari na pustom putu, tim srednjoškolskih sportista otkriva protivnika kojeg ne mogu pobijediti i možda neće preživjeti.

9. Jeepers Creepers

Nakon užasnog otkrića u podrumu stare crkve, par braće i sestara nađu se kao odabrani plijen neuništive sile.

Poslušajte 'Eye On Horror podcast'

Poslušajte 'Eye On Horror podcast'

Nastavi čitati

Movie Reviews

Recenzija Panic Fest 2024: 'Haunted Ulster Live'

objavljen

on

Sve staro je opet novo.

Na Noć vještica 1998. godine, lokalne vijesti Sjeverne Irske odlučuju napraviti poseban izvještaj uživo iz navodno uklete kuće u Belfastu. Domaćini su lokalna ličnost Gerry Burns (Mark Claney) i popularna dječja voditeljica Michelle Kelly (Aimee Richardson) namjeravaju pogledati natprirodne sile koje uznemiruju sadašnju porodicu koja tamo živi. Uz mnoštvo legendi i folklora, postoji li stvarna duhovna kletva u zgradi ili nešto mnogo podmuklije na djelu?

Predstavljen kao serija pronađenih snimaka sa davno zaboravljenog emitovanja, Ukleti Ulster uživo prati slične formate i premise kao Ghostwatch i WNUF specijal za Halloween sa novinarskom ekipom koja istražuje natprirodno za velike gledanosti samo da bi im se provukla preko glave. I dok je radnja sigurno već rađena, priča 90-ih režisera Dominica O'Neilla o hororu o lokalnom pristupu uspijeva se izdvojiti na vlastitim jezivim nogama. Dinamika između Gerryja i Michelle je najistaknutija, pri čemu je on iskusan emiter koji misli da je ova produkcija ispod njega, a Michelle je svježa krv koja je prilično ljuta što je predstavljena kao kostimirani slatkiš za oči. Ovo se razvija kako događaji unutar i oko prebivališta postaju previše da bi se ignorisali kao nešto manje od stvarnog posla.

Glumačku postavu zaokružuje porodica McKillen koja se već neko vrijeme bavi proganjanjem i kako je to utjecalo na njih. Stručnjaci su dovedeni da pomognu u objašnjenju situacije, uključujući istraživača paranormalnog Roberta (Dave Fleming) i vidovnjakinju Saru (Antoinette Morelli) koji donose vlastite perspektive i uglove u progon. Duga i živopisna istorija kuće je uspostavljena, a Robert govori o tome kako je nekada bila mesto drevnog ceremonijalnog kamena, središte lejlinija, i kako ju je verovatno posedovao duh bivšeg vlasnika po imenu gospodin Njuel. A lokalne legende obiluju o zlobnom duhu po imenu Blackfoot Jack koji bi ostavio tragove tamnih stopa za sobom. To je zabavan preokret koji ima višestruka potencijalna objašnjenja za čudne pojave na stranici umjesto jednog izvora na kraju. Pogotovo kako se događaji odvijaju i istražitelji pokušavaju otkriti istinu.

Sa svojom vremenskom dužinom od 79 minuta, i sveobuhvatnim emitovanjem, pomalo se sporo sagoreva kako se likovi i znanje uspostavljaju. Između nekih prekida vijesti i snimaka iza kulisa, radnja je uglavnom fokusirana na Gerryja i Michelle i nadogradnju na njihove stvarne susrete sa silama izvan njihovog razumijevanja. Pohvaliću se što je otišao na mesta koja nisam očekivao, što je dovelo do iznenađujuće potresnog i duhovno užasnog trećeg čina.

Pa, dok Ukleti Ulster live nije baš trend, definitivno ide stopama sličnih pronađenih snimaka i emitovanih horor filmova kako bi koračao svojim putem. Pravljenje zabavnog i kompaktnog komada lažnog dokumentarca. Ako ste ljubitelj podžanrova, Ukleti Ulster uživo vredi pogledati.

3 oka od 5
Poslušajte 'Eye On Horror podcast'

Poslušajte 'Eye On Horror podcast'

Nastavi čitati