Povežite se sa nama

filmovi

Intervju za Fantaziju 2022.: 'Svi nabijeni i puni crva' s režiserom Alexom Phillipsom

objavljen

on

Sav navučen i pun crva

Sav navučen i pun crva — skrining kao dio Fantazija fest 2022 — je nesumnjivo jedan od bizarnijih filmova koje sam imao zadovoljstvo gledati. Čudan na sve prave načine, svoju publiku vodi na divlje putovanje, podstaknut psihodeličnom snagom crva.

“Nakon što je otkrio skrivenu zalihu moćnih halucinogenih crva, Roscoe, čovjek za održavanje u lošem motelu, slijedi put samouništenja kroz uličice Chicaga. Vođen vizijama divovskog plutajućeg Crva, on susreće Benija, entuzijastu mopeda koji pokušava da prikaže bebu od nežive seksualne lutke. Zajedno se zaljubljuju u bavljenje crvima prije nego što krenu u euforičnu, halucinantnu odiseju seksa i nasilja.”

Imao sam priliku da sednem da razgovaram sa scenaristom/rediteljem filma, Aleksom Filipsom, o snimanju filma, pitanju gorućeg crva i odakle je ovaj film došao.


Kelly McNeely: Moje prvo pitanje je dvodelno. Pa, koji kurac? I otkud to jebote? [smijeh]

Alex Phillips: [smijeh] Um, koji kurac? Na to je teže odgovoriti. Ali odakle je to došlo, pa, u redu, tako da sam doživio neki intenzivan mentalni slom. Prošla sam kroz pravu pravu psihozu. I bilo je zaista intenzivno i zastrašujuće, i potpuno mi je uništilo život. I ne kažem to zbog simpatije. Ali to je kuda jebote, i zašto jebote (smijeh).

Kada se to dogodi, imate puno toga – mislim, sada sam dobro, uzimao sam puno lijekova i svih tih zabavnih stvari – ali kada se to dogodi, ima puno ludih nametljivih misli, poput paranoje, zabluda, halucinacije, sve te dobre stvari. I navikao sam da vidim mnogo prikaza mentalnih bolesti na psihološki realističan način, gdje neko voli, evo šta mi se dogodilo. I pričaju kako su to prošli. I to mi se ne čini poštenim, u vezi mog iskustva, jer je bilo totalno gnusno i strašno. 

I tako ovo samo ja kažem, kao, da, jebi se, mentalna bolest. Nisam htela da budem moralista u vezi toga. Jer isto tako, bilo je traumatično na mnogo načina, što mi nije učinilo život boljim. Kao, ne želim da pričam priču o prevazilaženju nedaća, jer je tamo neko vreme bilo, znate, stvarno rđavo. 

Dakle, mislim da je ovo zapravo kao – sa ovim komplikovanim likovima koji nisu nužno simpatični, oni nisu dobri ljudi – ali ja se osjećam kao kada ste u grčevima loših stvari koje se dešavaju, a također se petljate s drogom i svime ove druge stvari, ljudi nisu nužno dobri. Pa sam mislio da bi to bio pošten prikaz.

I onda – iako iskren – također korištenje žanra kako bi se to učinilo nečim čime se publika može baviti i također želi naučiti o putovanju, a također se možda i dobro zabaviti radeći to. Jer to je druga stvar, te stvari su lude i smiješne, i čudne i zastrašujuće u isto vrijeme. 

Kelly McNeely: Govoreći o likovima i glumačkoj ekipi, htela sam da vas pitam o procesu kastinga, jer su svi glumci fantastični. Možete li malo pričati o procesu kastinga? Zato što zamišljam da je postojao veoma poseban način da se ti likovi predstave i da se te uloge iznesu. 

Alex Phillips: Da. Pa, mnogi ljudi koje smo našli su zapravo samo moji prijatelji, oni su u zajednici u Čikagu. I radili su mnogo eksperimentalnih stvari, a ja sam ranije radio s njima, a neke u svojim kratkim hlačama, ili općenito, kao u umjetnosti performansa, ili samo u Čikagu. 

Dakle, mislim, nije bila ista stvar kao da voliš holivudskog agenta za kasting i pokušavaš da nađeš nekoga ko će raditi ove stvari. Više je bilo kao, znate, taj tip Mike Lopez, to je Biff, tip koji je našminkan klovnovom i vozi kombi. On je samo kul, čudan momak kojeg poznajem, znaš? I on je stvarno zabavan i iznenađujući i način na koji izgovara rečenice, pa sam pomislio, hej, da li želiš da budeš ono što si našminkan klovnovom? I radili smo na tome kako da to učinimo zastrašujućim.

I tako je na neki način funkcionirala većina kastinga. Eva, koja je bila Henrietta, ona čak i nema nikakvog glumačkog iskustva, jednostavno je bila nevjerovatna. Davno sam je zamolio da bude u jednom od mojih kratkih hlača. A onda sam rekao, ok, od sada si sa mnom, super si. 

To je bilo puno toga. A onda Betsey Brown, koja je možda jedan od naših poznatijih glumaca, bila je samo veza preko naše osobe za efekte, Bena, on je radio s njom na filmu Seronjo. Pa smo mislili da bi ona bila savršena za ovaj projekat, jer je tako lud, a ona voli lude stvari. 

Kelly McNeely: I miksanje zvuka i dizajn zvuka Sav navučen i pun crva takođe je odličan. Obožavam korištenje tog apstraktnog džeza, mislim da je to fantastično, na neki način stvara onaj osjećaj da polako ludim, što mislim da savršeno funkcionira za ovaj film. Koliko sam shvatio, imate iskustva sa miksanjem zvuka, kao da je to dio vaše filmske pozadine. Možete li reći malo o tome kako je to postalo dio vašeg repertoara? Pretpostavljam da imaš svoje filmske vještine? 

Alex Phillips: Da. Hm, pa kad sam bio klinac, htio sam biti pisac. I vrlo brzo sam shvatio, da diplomiram, ali niko nije hteo da mi plati za to. Barem ne odmah. Tako da sam želeo da radim na setu, pa sam morao da naučim veštinu koju su ljudi morali da koriste (smeh).

Tako sam sam sebe naučio miksati zvuk. I to je ono čime se bavim kao moj svakodnevni posao, snimam zvuk za razne stvari poput reklama, videa, dokumentarnih filmova i slično. A onda samo u smislu dizajna zvuka, muzike i sličnih stvari, to je uvijek bilo nešto – bio sam u bendovima na koledžu i u srednjoj školi – i to je jednostavno bio dio stvari koje volim da radim. 

I Sam Clapp od Cue Shop, on i ja smo se družili oko koledža u St. Louisu, i tako smo se nekako držali zajedno i dijelili mnogo ideja dugo vremena. Tako da je uradio muziku za neke moje kratke hlače i slično, a isto je i sa Alexom Inglizianom Eksperimentalni Sound Studio. On i ja smo mnogo ranije radili zajedno. Dakle, imamo mnogo zajedničkih alata i znanja, a takođe samo znamo kako da radimo jedni s drugima na način da izvučemo sve čudnosti i pronađemo Foley i pronađemo zvuk. 

Mogu reći Samu kao, u redu, ovo bi trebalo biti kao Goblin, ali dodaj saksofon i lajk, drži. Ti znaš? A onda možemo eksperimentirati s njim i pomicati ga, i pronaći stvari koje funkcioniraju. 

Kelly McNeely: Da, to je sjajan način da se to opiše. To je kao Goblin sa saksofonom. To je veoma, kao, Suspiria povremeno. Samo baci malo saksofona i onda baci tamo neke rogove. 

Alex Philliops: Da, da, započeli smo Goblina. I onda uvijek idemo na, kao, energetsku elektroniku. I tu je negde između. I onda nađemo kao, postoji jedan koji smo nazvali radijatorski ritmovi. To je bilo samo zato što je u Čikagu stvarno hladno, i svi imaju te velike stare metalne radijatore, i uvek zvecka jer je tamo suvo. I to je ono što smo htjeli učiniti za Bennyjev stan kada ga prvi put sretnete. 

Kelly McNeely: Pa kako je nastao ovaj film? Znam da si radio sa prijateljima i slično, jer opet, tako je luda ideja da se plasiraš. Kako je do ovoga došlo, pretpostavljam? 

Alex Phillips: Da, mislim, pokušavao sam ići tradicionalnim putevima sa pitchingom neko vrijeme, i jednostavno je teško prijeći od kratkog do dugometražnog i očekivati ​​da će se neko niotkuda svidjeti, pasti tamo...

Kelly McNeely: Vila kuma, samo kao, uzmi ovaj novac! 

Alex Phillips: Da, da, tačno. Kao, oh, ovo izgleda kao da treba milion dolara, izvoli! [smijeh] Malo je teško. Dakle, da, mislim, ono što se na kraju dogodilo je da su to sve ljudi s kojima sam ranije radio, tako da su bili zaista posvećeni i voljni za cilj. Tako da je bilo kao da su ili zaista jeftine ili besplatne. I sva oprema je bila besplatna, i dobili smo neke grantove, a onda i dug po kreditnim karticama. 

A onda sam radio i svoje video snimke, jer sam završio – zbog COVID-a – trebalo mi je tri ili više godina da završim. U određenom trenutku samo sam slao svoju platu na račun da platim neke druge stvari. I tako je jednostavno sve to sastaviti tokom vremena da bi se to završilo. Budući da je to bio rad ljubavi, u određenom trenutku, bili smo preduboko uvučeni, morali smo to završiti. 

Kelly McNeely: Otišli ste predaleko, sada se ne možete vratiti. 

Alex Phillips: da

Kelly McNeely: To je nešto poput one ideje kao, kada ste se drogirali, već ste krenuli na putovanje, samo morate odjahati. zar ne? 

Alex Phillips: Da, uđi u prljavštinu. 

Kelly McNeely: Dakle, u smislu vožnje tog putovanja, kako se razvio koncept bavljenja crvima – za kakav je to visok osjećaj –? Ima veoma jasnu energiju kada gledate, kao da razumem šta oni osećaju dok prolaze kroz ovo. Osećam se malo visoko dok gledam.

Alex Phillips: Da da. Mislim, to je zapravo smiješno. Niko me to zaista nije pitao. Ali mislim da to dolazi iz želje da razmišljate o tome kako je imati nešto u svom tijelu, kao da vas pokreće, a zatim jednostavno kao znojenje, anksiozno znojenje. To je kao da svakoga možete namirisati i oni se kreću okolo, a očajnički im treba više. Da, čini mi se da je to upravo ono što sam mislio da bi trebalo da bude, samo ta anksioznost.

Kelly McNeely: Nekako ima osjećaj kao, ako ste na gljivama i odlučite da radite DMT, a to je samo kao, kuda ja sada idem? sta ja radim? 

Alex Phillips: Da, da, to je kao, brzi halucinogeni. 

Kelly McNeely: Šta je bio najveći izazov izrade Sav navučen i pun crva? Finansiranje i sve to na stranu, kao u stvari, poput snimanja filma?

Alex Phillips: Da. Mislim, tako je teško, jer je bilo tako dugo. Ima puno toga. Mnogo je stvari tamo bilo teško (smijeh). Hm, to nije bio niko od mojih saradnika, to je sigurno. Svi su bili tako potišteni. Mislim, COVID je bio ogroman. Jer nas je COVID zatvorio. Počeli smo snimati u martu 2020. godine, prije nego što je COVID postojao. A onda smo dobili devet dana snimanja, i tada je objavljena globalna pandemija. 

Povukli su nam dozvole, opremu koja nam je davala svu opremu koja je rekla da se taj kombi vrati ovamo, jer nam treba kamera nazad i sve to. Tako je i urađeno. Mislim da je to bio najteži dio. I onda kao da smislimo kako da završimo ovaj film prije nego što su postojale vakcine i slično, i kako biti usklađeni s COVID-om bez budžeta za bilo šta od toga, i brinuti jedni o drugima i proći kroz to.

Tako smo snimali po pet dana, a između svake pauze je trebalo dvije sedmice. Pa da, sve to. Nije bilo produkcijske kuće, nije bilo ureda za produkciju, znate, bilo je kao ja i Georgia (Bernstein, producent). No AD. Tako da je bilo sve to, zaista. Da, najteži dio u tome, nije bilo PA (smijeh). 

Kelly McNeely: Baš kao opet, puzi kroz tu prljavštinu (smijeh). Šta vas kao filmskog stvaraoca inspiriše ili utiče?

Alex Phillips: Hm, pa, postoje dvije različite stvari, dvije glavne stvari. Jedno je lično iskustvo i iskrenost prema sebi, ili svom glasu, ili samo prema svom gledištu. A onda je drugi kao, ja volim filmove. Ja sam kao veliki štreber, znaš, samo ih stalno gledam. Ali ne pravim samo referentnu stvar koja je sastavljena od samo, kao, izvučene iz gomile stvari. Želim da koristim sve te stvari kao jezik i da ga jednostavno govorim. Govorite moju istinu tim jezikom, ako to ima smisla. 

Kelly McNeely: Apsolutno. I kao filmski štreber, i nakon što sam pogledao i ovaj film, znam da je ovo vrlo bezobrazno pitanje, ali koji je vaš omiljeni strašni film?

Alex Phillips: Mislim, u redu, lak odgovor za mene, pa, agh! Nije lako. Neko me je to pitao ranije, a ja sam rekao Teksaški masakr lančanim pilama, ali to ću ostaviti po strani. I ovaj put, reći ću Stvar. John Carpenter's Stvar. 

Kelly McNeely: Odličan, odličan izbor. I još jednom, budući da ste i sami veliki filmofil, i samo iz radoznalosti, koji je najčudniji ili najsličniji... koji ste jebote film gledali?

Alex Phillips: Zaista mi se sviđa ovaj film, Fulchijev Nemojte mučiti pačeta trenutno, to je stvarno, stvarno čudno. Mnogo toga se dešava. Ne znam da li je najčudniji. Mislim, kao, mogao bih reći, kao bilo šta od Larryja Clarka, ili kao Trash Humpers ili tako nešto je prilično čudno. Ne znam. Svi su čudni. Ali da, Fulchi je uvijek dobar čudak. 

Kelly McNeely: I moram da pitam, a verovatno vam je ovo pitanje već postavljeno, ali da li je bilo kakvih crva povređenih tokom snimanja ovog filma? 

Alex Phillips: Zapravo smo bili jako oprezni sa ovim malim momcima. I da, ne želim da vam govorim kako ih nismo jeli, ali nismo ih jeli. 

Kelly McNeely: Cijelo vrijeme sam se pitala da li je ovo želatin ili šta se dešava?

Alex Phillips: Svi su pravi. I svi će te jako podići. 

Kelly McNeely: I šta je sljedeće za tebe? 

Alex Phillips: Imam ovaj erotski triler koji ću snimiti sljedeće godine. To se zove Sve što se kreće o ovom mladom, glupom zgodnom tipu. To je kao Channing Tatum, ali on ima 19 godina. I on je tip za dostavu bicikala, ali on također prodaje svoje tijelo sa strane na zaista njegujući način. Dok dostavlja hranu ljudima. Znate, ako je vaš UberEATS tip bio Timothy Chalamet, i žigolo. To je neka vrsta ideje. 

A onda je uhvaćen u ovaj ludi triler, svi njegovi klijenti se pojavljuju brutalno ubijeni. I tako je ovaj klinac koji je već bio unutra preko glave kao, mnogo dublji, i mora shvatiti šta se dešava i spasiti svoje klijente do kojih mu je zaista stalo. A onda je takođe, znate, on umešan i sve to, želi da shvati šta se dešava.


Za više informacija o Fantasia Fest 2022, kliknite ovdje da biste pročitali naš intervju sa Dark Nature redatelj Berkley Brady, ili pročitajte našu recenziju Rebekah McKendry's Sjajno

Recenzija 'Građanskog rata': Vrijedi li gledati?

Klikni za komentar

Za objavu komentara morate biti prijavljeni Ulogovati se

Ostavite odgovor

filmovi

Filmska franšiza 'Evil Dead' dobija DVE nove rate

objavljen

on

Za Fedea Alvareza je bio rizik da ponovo pokrene horor klasik Sama Raimija The Evil Dead 2013. godine, ali taj rizik se isplatio, a tako i njegov duhovni nastavak Evil Dead Rise 2023. Sada Deadline izvještava da serija dobija, ne jednu, već dva svježi unosi.

Već smo znali za Sébastien Vaniček nadolazeći film koji zadire u univerzum Deadite i trebao bi biti pravi nastavak najnovijeg filma, ali nam je to poznato Francis Galluppi i Slike Kuće duhova rade jednokratni projekat smešten u Raimijev univerzum zasnovan na ideja da Galluppi bacio na samog Raimija. Taj koncept se drži u tajnosti.

Evil Dead Rise

“Francis Galupi je pripovjedač koji zna kada da nas čeka u uzavreloj napetosti, a kada da nas udari eksplozivnim nasiljem”, rekao je Raimi za Deadline. “On je režiser koji pokazuje neuobičajenu kontrolu u svom dugometražnom debiju.”

Ta karakteristika je naslovljena Posljednja stanica u okrugu Yuma koji će biti prikazan u kinima u Sjedinjenim Državama 4. maja. Prati trgovačkog putnika, "zaglavljenog na seoskom odmorištu u Arizoni" i "doveden u strašnu situaciju kao taoce dolaskom dvojice pljačkaša banaka bez ikakvih zadrški u korištenju okrutnosti -ili hladnog, tvrdog čelika - da zaštiti svoje krvavo bogatstvo."

Galluppi je nagrađivani redatelj sci-fi/horor kratkih filmova čija hvaljena djela uključuju Visoki pustinjski pakao i Projekat Gemini. Možete pogledati kompletno uređivanje Visoki pustinjski pakao i teaser za Blizanci ispod:

Visoki pustinjski pakao
Projekat Gemini

Recenzija 'Građanskog rata': Vrijedi li gledati?

Nastavi čitati

filmovi

Fede Alvarez zadirkuje 'Alien: Romulus' sa RC Facehuggerom

objavljen

on

Alien Romulus

Sretan Dan vanzemaljaca! Da proslavimo direktora Fede alvarez koji vodi najnoviji nastavak Alien franšize Alien: Romulus, dobio je svoju igračku Facehugger u SFX radionici. Svoje nestašluke objavio je na Instagramu sa sljedećom porukom:

“Igranje sa svojom omiljenom igračkom na snimanju #AlienRomulus prošlo ljeto. RC Facehugger kreiran od strane fantastičnog tima iz @wetaworkshop sretan #AlienDay svi!”

U znak sjećanja na 45. godišnjicu originala Ridleyja Scotta stranac film, 26. april 2024. je određen kao Dan vanzemaljaca, sa ponovno objavljivanje filma u bioskopima na ograničeno vrijeme.

Alien: Romulus je sedmi film u franšizi i trenutno je u postprodukciji sa zakazanim datumom prikazivanja u kinima 16. avgusta 2024.

U ostalim vijestima iz stranac univerzumu, James Cameron je obožavaocima ponudio kutiju Vanzemaljci: Prošireno novi dokumentarni film, i kolekciju robe povezane s filmom s pretprodajom koja završava 5. maja.

Recenzija 'Građanskog rata': Vrijedi li gledati?

Nastavi čitati

filmovi

'Nevidljivi čovjek 2' je "bliže nego što je ikada bio" do događaja

objavljen

on

Elizabeth Moss u veoma dobro osmišljenoj izjavi rekla je u intervjuu za Happy Sad Confused iako je bilo nekih logističkih problema za obavljanje Nevidljivi čovjek 2 postoji nada na horizontu.

Domaćin podcasta Josh Horowitz pitao za praćenje i ako mahovina i direktor Leigh whannell bili bliži pronalasku rješenja za njegovo stvaranje. „Bliže smo nego ikada bili da ga razbijemo“, rekao je Moss sa ogromnim osmehom. Njenu reakciju možete vidjeti na 35:52 označite u videu ispod.

Happy Sad Confused

Whannell je trenutno na Novom Zelandu i snima još jedan film o čudovištima za Universal, Vuk Man, što bi mogla biti iskra koja pali Universalov problematični koncept Mračnog svemira koji nije dobio nikakav zamah od neuspjelog pokušaja Toma Cruisea da vaskrsne The Mummy.

Takođe, u video snimku podcasta, Moss kaže da jeste ne u Vuk Man film tako da se svaka spekulacija da je u pitanju crossover projekat ostavlja u zraku.

U međuvremenu, Universal Studios je u sred izgradnje kuće koja radi tokom cijele godine Las Vegas koji će pokazati neka od njihovih klasičnih filmskih čudovišta. Ovisno o posjećenosti, ovo bi mogao biti poticaj koji je studiju potrebno da se publika još jednom zainteresuje za njihove IP adrese stvorenja i da dobije više filmova na osnovu njih.

Projekat u Las Vegasu trebao bi biti otvoren 2025. godine, što se poklapa sa njihovim novim pravim tematskim parkom u Orlandu pod nazivom epski univerzum.

Recenzija 'Građanskog rata': Vrijedi li gledati?

Nastavi čitati